Posts

Predrasude i stigmatizacija žrtava ratnog seksualnog nasilja tokom krivičnog postupka

Mogu li pravosudni akteri biti potpuno objektivni i nepristrasni u donošenju odluka u predmetima seksualnog nasilja? Mogu li primijeniti zakon na konkretan slučaj bez bilo kakvog utjecaja vlastitih uvjerenja, stavova i mišljenja?

Odgovor je naravno negativan, jer u prirodi svakog čovjeka je da djeluje, promišlja i vrednuje pod utjecajima porodičnog vaspitanja, te društvenih i moralnih vrijednosti sredine u kojoj odrasta, razvija se i stasava. Rodne predrasude su duboko ukorijenjene i prenose se putem porodice, religije, škole, muzike, društva i na sve druge načine na koje učimo i doživljavamo svijet oko sebe, pa njihov utjecaj nije uvijek jasno vidljiv, niti adekvatno shvaćen. Ukoliko nismo svjesni postojanja takvih stereotipa, onda će oni utjecati na to kako procjenjujemo da li neko jeste ili može da bude žrtva ili počinitelj silovanja ili seksualnog nasilja, što može da rezultira nekažnjivošću počinitelja s jedne strane, te stigmatizacijom žrtve, s druge strane.

Svrha ovog rada je da ukaže da je i primjena zakona podložna različitom razumijevanju i tumačenju onih koji ga primjenjuju, a da često nisu ni svjesni da je takva interpretacija zakona ili zaključivanje o okolnostima slučaja pod utjecajem dominantnih načina razmišljanja društveno-kulturnog konteksta u kojem odrastaju, žive i rade. U radu su stoga predstavljene četiri najčešće predrasude koje se pojavljuju u predmetima ratnog seksualnog nasilja u krivičnim postupcima pred sudovima u Bosni i Hercegovini. Pri tome su neke od tih predrasuda jasno vidljive i lako ih je uočiti i otkloniti, ali se u većini slučajeva radi o njihovim prikrivenim i suptilnim manifestacijama koje teško identificirati, a zbog toga i djelovati u pravcu njihovog otklanjanja. Imajući sve to u vidu, postavlja se i pitanje na koji način ćemo onda postići objektivnost, pravičnost i nepristrasnost kod donošenja odluka u ovim predmetima. Ovaj rad daje određene smjernice pravosudnim akterima u tom pravcu, a na osnovu uočenih postupaka ili propusta u analiziranim predmetima, ali je na prvom mjestu bitna samosvijest svakog sudije, tužitelja i advokata koji postupa u ovoj vrsti predmeta, odnosno prepoznavanje, priznavanje i preispitivanje vlastitih subjektivnih uvjerenja i stavova, te ulaganje stalnog i svjesnog napora da se u okviru uloge u krivičnom postupku svakog od pravosudnih aktera izbjegne utjecaj rodnih predrasuda.