U jedanaestom broju Pravne hronike možete pročitati o novinama u jurisprudenciji Suda Evropske unije, Evropskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda BiH, Suda BiH, Vrhovnog suda Federacije BiH, Vrhovnog suda Republike Srpske i Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Ovaj broj časopisa Pravna hronika je nastao u uslovima svjetske pandemije SARS-CoV 2 virusa i njime izazvane bolesti COVID 19, te sadrži i članak s pregledom implikacija borbe protiv COVID-19 po zaštitu ljudskih prava koji je usredsređen na Zapadni Balkan.

U jedanaestom broju fokus smo stavili na istraživnje određenih aspekata procesuiranja rodno zasnovanog nasilja, te ovaj broj sadrži članke o novinama sadržanim u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Republici Srpskoj, kao i o predrasudama i stigmatizaciji žrtava ratnog seksualnog nasilja tokom krivičnog postupka.

Ovaj broj Pravne hronike sadrži pregled novina na internet stranici Centra za sudsku dokumentaciju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine. U ovom broju časopisa možete se informisati i o online edukaciji nosilaca pravosudnih funkcija u Bosni i Hercegovini koju provode Centar za edukaciju sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine i Centar za edukaciju sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj.

Praksa Evropskog suda za ljudska prava u 2019. godini 

Ovaj odjeljak sadrži prikaz najvažnijih odluka koje je Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLjP, Sud) usvojio 2019. godine, te najvažnijih novina u tumačenju i primjeni Evropske konvencije o ljudskim pravima (u daljem tekstu: EKLjP) u odnosu na pitanja od značaja za Bosnu i Hercegovinu.

U prvom dijelu su dati opšti podaci o broju predstavki podnesenih ESLjP-u i prikazani trendovi i statistički podaci o presudama i odlukama koje je ovaj Sud usvojio 2019. godine. U drugom dijelu su dati podaci o broju predstavki podnesenih ESLjP-u protiv zemalja iz regije Zapadnog Balkana i prikaz pitanja i povreda koje su se kontinuirano pojavljivale. Na kraju, u trećem dijelu je dat prikaz odabranih presuda od značaja za jurisprudenciju sudova u BiH.

Pregled sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava u odnosu na Bosnu i Hercegovinu u 2019. godini

Ovaj prilog sadrži pregled presuda i odluka o dopustivosti koje je Evropski sud za ljudska prava (u daljem tekstu: ESLjP ili Sud) donio u odnosu na Bosnu i Hercegovinu u toku 2019. godine.

U 2019. godini Sud je primio 1.784 aplikacija protiv Bosne i Hercegovine od čega je razmatrao 1.037 aplikacija. 658 aplikacija je proglašeno nedopuštenim ili je izbrisano s liste predmeta. U 2019. godini Sud je u odnosu na 379 aplikacija 21 presudu i 10 odluka o dopustivosti u odnosu na BiH. Od ukupnog broja, 3 presude je donijelo Vijeće[28], a 18 presuda je donio Komitet sastavljen od troje sudija.

U najvećem broju presuda, Sud je odlučivao u predmetima koja pretežno pokreću pitanja u vezi sa članom 6 (pravo na pravično suđenje) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: EKLjP ili Konvencija), što je i u dosadašnjoj sudskoj praksi u odnosu na Bosnu i Hercegovinu slučaj.

 

Prikaz presude Fajković i drugi protiv Bosne i Hercegovine (aplikacija broj 38868/17 i 8 drugih)

Dana 05.03.2020. godine Evropski sud za ljudska prava je objavio odluku u predmetu Fajković i 8 drugih protiv Bosne i Hercegovine kojom su sve aplikacije odbačene kao nedopustive.

Aplikanti su se žalili na povredu prava na pristup sudu iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije kao i na povredu prava na mirno uživanje imovine iz člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju.

Smatrajući da su odluke sudova u vezi sa naknadom putnih troškova njihovih advokata izvan sjedišta suda bile proizvoljne aplikanti su, prije svega, tvrdili da su odluke kojima sud odbija naložiti strani koja je izgubila parnicu da nadoknadi putne troškove njihovih advokata dovele do kršenja člana 6 stav 1 Konvencije. Aplikanti su se pozvali i na odluke domaćih sudova u kojima je odlučeno na drugačiji način.

Sud je cijenio odluke uporednih sudova i Ustavnog suda BiH na koje su se aplikanti pozvali, a imao je u vidu i pravno shvatanje Panela za ujednačavanje sudske prakse iz građanske oblasti prema kojem stranka koja je izgubila u građanskom postupku ne bi smjela, u načelu, da snosi dodatne troškove postupka samo zato što je stranu koja je uspjela u parnici zastupao advokat sa sjedištem izvan sjedišta suda, osim ako sud, iznimno, takve troškove smatra „neophodnim“.
U obrazloženju odluke, Sud je istakao da treba imati na umu – s obzirom da je to vrlo često izvor nesporazuma na strani aplikanata – da se „pravičnost” prema članu 6 ne odnosi na „suštinsku” pravičnost, već se radi od „proceduralnoj” pravičnosti. U praktičnom smislu ovo znači da se u datim slučajevima radi o provođenju adversarnog postupka u kojem stranke iznose svoje navode a sud ih cijeni vodeći računa o tome da se obje nalaze u istom položaju. Ukoliko bi bilo drugačije, Sud bi djelovao kao sud treće ili četvrte instance čime bi izašao izvan granica svog postupanja.

Sud je istakao da su u konkretnim predmetima domaći sudovi suprotnoj strani koja je izgubila parnicu naložili da nadoknadi samo neophodne troškove te odbili zahtjeve za nadoknadu putnih troškova njihovih advokata.
Uzimajući u obzir mjerodavno domaće pravo i praksu i razloge koje su domaći sudovi iznijeli za takve odluke, Sud u posebnim okolnostima ovog slučaja nije našao da su odluke domaćih sudova bile proizvoljne. Međutim, Sud je podsjetio da, osim u slučaju očigledne proizvoljnosti, njegova uloga načelno nije da preispituje tumačenje domaćeg prava od strane nacionalnih sudova i uspoređuje različite odluke domaćih sudova. Prema tome, s obzirom da je Sud ocijenio da odluke o troškovima nisu proizvoljne, odlučio je da su aplikacije očigledno neosnovane te se trebaju odbiti u skladu
s članom 35 stav 3(a) i 4 Konvencije.

U pogledu prava na imovinu iz člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju, Sud je prvenstveno cijenio da li zahtjevi aplikanata za nadoknadom putnih troškova njihovih advokata imaju dovoljno osnova u domaćem zakonodavstvu da se mogu smatrati „imovinom“ zaštićenom članom 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju. Pritom je Sud naveo da su tumačenje i primjena domaćeg prava u prvom redu zadatak domaćih vlasti, konkretno sudova, čak i u područjima u kojima Konvencija „obuhvaća“ pravila iz područja tog prava budući da su domaće vlasti, po prirodi stvari, posebno kvalificirane za rješavanje pitanja koja nastaju s tim u vezi. Dalje, u odluci Suda je istaknuto da je, osim ako je tumačenje proizvoljno ili očigledno nerazumno, uloga Suda ograničena na utvrđivanje jesu li učinci tog tumačenja kompatibilni s Konvencijom. Iz tog razloga, Sud je presudio da se, u načelu, ne može reći da aplikanti imaju dovoljno utvrđeno potraživanje koje predstavlja „imovinu“ za potrebe člana 1 Protokola br. 1 tamo gdje postoji spor u pogledu ispravnog tumačenja i primjene domaćeg prava i gdje se pitanje je li on ili ona ispunio zakonske uslove tek treba utvrditi u sudskom postupku.

Sud je konačno utvrdio da zahtjevi aplikanata za naknadu putnih troškova njihovih advokata nemaju dovoljnu osnovu u domaćem pravu i stoga se ne mogu kvalifikovati kao „imovina” u smislu člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju, što aplikacije čini ratione materiae nespojivim s odredbama Konvencije.

Pregled aktualnih odluka Suda Europske unije za drugu polovicu 2019. godine

Sudska praksa Suda Europske unije (SEU) dostupna je putem zvanične stranice koja omogućava pretraživanje predmeta pred sva tri suda od 1997. godine nadalje. Sažetci novih presuda Europskog suda objavljuju se u Službenom listu EU (serija C), kao i na stranici samog Suda u rubrici Press Releases.

U nastavku slijedi pregled šest odabranih odluka koje je SEU donio tijekom druge polovice 2019. godine. Sve presude su dostupne na hrvatskom jeziku na službenoj stranici SEU-a.

Novine u jurisprudenciji Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Za period juli-decembar 2019. godine Ustavni sud je odabrao 5 odluka.

Prva odluka se odnosi na ponovno utvrđivanje kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana 5 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija) zbog
nepoštivanja odluke Ustavnog suda kojom je u istom predmetu ranije utvrđeno kršenje ovog člana. Druge dvije odluke tiču se prava na pravično suđenje iz člana 6 Evropske konvencije. U prvoj, AP-3358/17, Ustavni sud se bavio pitanjem utvrđivanja odgovornosti za štetu u situaciji kada je maloljetniku izrečena odgojna mjera zbog učestvovanja u tuči i odbijanja parničnog suda da na osnovu toga utvrdi postojanje uzročno-posljedične veze između štetne radnje i posljedica koje je oštećeni pretrpio. U drugoj, AP-3516/17, Ustavni sud se bavio pitanjem navodnog kršenja raspravnog načela u situaciji kada je sud odlučno pitanje u vezi s tužbenim zahtjevom riješio kao prethodno pitanje.

Četvrta odluka se tiče prava iz člana 7 Evropske konvencije u situaciji kada je optužnica protiv apelanta potvrđena po jednom, a presuda donesena po zakonu koji je u međuvremenu izmijenjen na
način da apelant više nije imao mogućnost tražiti da mu kazna zatvora bude zamijenjena novčanom kaznom, pri čemu se sudovi u obrazloženju svojih odluka uopće nisu bavili ovim pitanjem.

I, posljednja, peta odluka tiče se predmeta u kojem je utvrđena diskriminacija po osnovu državljanstva u vezi s pravom na porodični život apelantici kojoj je, samo zbog činjenice da je strana državljanka, zakon uskraćivao mogućnost da ostvari porodiljnu naknadu. Ustavni sud je utvrdio kršenje zato što u odlukama nisu navedeni važni razlozi koji bi opravdali ovakvo razlikovanje, zbog čega nije uspostavljen odnos proporcionalnosti kako to zahtijeva član 14 Evropske konvencije.

Novine u jurisprudenciji Suda Bosne i Hercegovine

Za ovaj broj Pravne hronike odabrane su pravosnažne presude iz krivične oblasti u kojima su apelaciona vijeća svoje stavove potkrijepila primjenom prakse Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i
Evropskog suda za ljudska prava. Izdvojene presude su donesene u drugoj polovini 2019. godine. Presude uglavnom potvrđuju već ranije zauzete stavove i utvrđenu praksu Suda BiH. Jedna od novina u praksi jeste odluka u predmetu broj S1 1 K 017182 19 Krž u kojoj je zauzet stav povodom nastavka odgođenog glavnog pretresa pred novim članom vijeća.

Novine u jurisprudenciji Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine

Za broj 11 časopisa Pravna hronika izabrane su ukupno četiri odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Od toga su dvije odluke krivičnog referata ovoga Suda. Što se tiče predmeta Građanskog odjeljenja, izdvojena je jedinstvena odluka u kojoj je razmotreno pitanje primjene mjerodavnog prava i međunarodnih ugovora iz oblasti građanskog prava. Posljednja odluka izabrana za period 01.07.2019. – 31.12.2019. godine je iz oblasti upravnog prava.

Новине у jуриспруденциjи Врховног суда Републике Српске

За овај број часописа из разноврсне праксе Врховног суда Републике Српске издвојено је шест одлука. У тим одлукама су изражени ставови о одређеним правним питањима који су од значаја за јединствену примјену закона у Републици Српској. Ради се о одлукама донесеним у сљедећим предметима: 80 0 К 094472 18 Квлз, 85 0 К 066478 18 Квлз, 80 0 П 057160 19 Рев, 16 0 В 000345 19 Гж, 11 0 У 018817 17 Увп и 12 0 У 006201 17 Увп.

Novine u jurisprudenciji Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine

Za ovaj broj časopisa Pravna hronika Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine izdvojio je pet odluka iz druge polovine 2019. godine, i to dvije odluke iz oblasti kaznenog prava (presuda broj 960 K 104826 19 Kž i presuda broj 96 0 K 07468919 Kž), te tri odluke iz oblasti građanskog prava (presuda broj 96 0 P 075491 19 Rev, presuda broj 96 0 P 085558 19 Rev 2 i presuda broj 96 0 U 118791 19 Už).

Predmet broj 96 0 K 104826 19 Kž – Zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika iz članka 216 stavak 1 i stavak 2 Kaznenog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 33/13, 26/16, 13/17 i 50/18); vezanost presude za optužbu: članak 280 i bitna povreda odredaba kaznenog postupka: članak 297 stavak 1 točka j) Zakona o kaznenom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ br. 34/13, 27/14 i 3/19)

COVID-19 i efekat na ljudska prava

Tekst je pripremio tim strucnjaka AIRE Centra kojim je rukovodio Ledi Bianku, vanredni profesor na Univerzitetu u Strazburu i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava, a objavljen je 28. aprila 2020. godine.

U ovom tekstu dajemo kratak pregled implikacija borbe protiv COVID-19 po zaštitu ljudskih prava u kojem se usredsređujemo na Zapadni Balkan. Tok i razvoj pandemije COVID-19 i odgovori država na nju su nepredvidljivi i podliježu preispitivanju i čestim promjenama. Stoga, s obzirom na fluidnu prirodu sadašnje situacije, u ovom tekstu ne dajemo katalog mjera i sveobuhvatnu analizu efekata ove bolesti na stanje ljudskih prava na Zapadnom Balkanu već nastojimo da povećamo svijest o mogućim pitanjima u vezi s pandemijom COVID-19 i ljudskim pravima.